Kada spomenemo pojam “hot hach”, iliti sportske inačice manjih, “gradskih” automobila, većini prvo na pamet pada jedan model – Renault Clio Sport. Poglavito u trkaćim krugovima. Nedavno smo na nekoliko dana dobili redizajn prve generacije Clia koja je u nazivu nosila ime Renault Sport (RS), no ne i prve generacije koju je taj sportski odjel francuske marke projektirao.
No, vratimo se nešto više od 34 godine u prošlost. Početkom 1991. Renault na tržištu zamjenjuje svoj popularni hot hach Renault 5 GT Turbo sa sportskom inačicom nasljednika “petice” – Cliom. Devedesete su godine po mnogima bile jedne od najproduktivnijih po broju atraktivnih sportaša među malim automobilima. Kruna za “najboljeg” među njima mijenjala se gotovo svakih nekoliko mjeseci. Tom prigodom, Renaultov sportski odjel predstavio je sportsku verziju prve generacije Clia, koja tada u nazivu nije nosila ime Renault Sport već jednostavno – Renault Clio 16v. Isto je, naravno, označavalo da je motor napravljen sa šesnaest ventila – četiri po cilindru – što je danas standard, no tada je to donosilo jaču reputaciju.
Dvije godine potom, Renault Sport predstavio je limitiranu seriju Clio Williams, načelno planiranu u 3800 primjeraka. Minimalno 2500 proizvedenih primjeraka bilo je nužno za dobivanje homologacije za rally verziju. No, zbog velike potražnje, brojke proizvedenih primjeraka su kasnije rasle. Clio Williams je također proizvod Renault Sport odjela, a naziv Williams koji daje naslutiti da su prste u njegovu razvoju imali inženjeri poznate F1 momčadi s kojom je Renault, kao dobavljač motora, u to vrijeme surađivao – bio je samo marketinške prirode.
Nakon spomenute, dvije verzije prve generacije Clia, godine 1999. Renault Sport na tržište stavlja prvi model koji u nazivu nosi oznaku RS (Renault Sport) – Clio RS 172, a dvije godine potom i njegov redizajn – kakav smo mi i vozili.
RS inačica modela 172 ph2 vanjštinom je poprilično suzdržana za sportski automobil
Suzdržana vanjština
Na prvu, Renault Sport Clio 172 Ph2 ne daje jasne pokazatelje o kakvoj se inačici radi. Pogotovo u crnoj boji koja ga dodatno ‘zatvara’. Karoserija se bazira na trovratnoj inačici običnog Clia sa širim lukovima kotača. Lukovi su takvi jer sportska verzija Clia od osnovne ima širi trag prednjih kotača za 12 mm, a stražnjih za 7 mm, što pogoduje boljem ležanju u zavojima. Također, Clio 172 je od običnog niži za 8 milimetara, radi sportskijeg ovjesa i boljeg težišta.
Da se radi o hot hach automobilu, daju naslutiti plastični pragovi te lijepo, u sportskom štihu dizajniran prednji branik s maglenkama. Crne 16” aluminijske felge su s kasnije inačice Clio Sport 182 te mu odlično stoje. U svakom slučaju bolje nego originalne, s velikim i širokim krakovima. Osim po još nekoliko oznaka sportskog modela (2.0 16V i Sport) na bočnim lajsnama i poklopcu prtljažnika te većim, u našem slučaju crvenim kočionim čeljustima, laiku je teško na prvu zaključiti da se radi o automobilu sportskih performansi, a ne o samo malo uređenom, običnom Cliu. Malo razočarava stražnji kraj bez vidljivog završetka auspuha. No, već sljedeća, spomenuta verzija 182 donosi na stražnjem kraju dva vidljiva završetka ispušnih cijevi što ‘cool faktor’ diže na više nego zadovoljavajuću razinu. Pogotovo u nekoj od atraktivnijih, življih boja.
Unutrašnjost Clia RS odiše znatno boljim materijalima nego kod “obične” varijante; papučice su dobro pozicionirane i za međugas
Ugodna unutrašnjost
Situacija u unutrašnjosti je već drugačija. Otvaranjem vrata, prvo u oči upadaju naizgled glomazna, ali poprilično dobra sportska sjedala presvučena kombinacijom kože i alkantare. Mogućnosti podešavanja istih su relativno ograničene. No, ostaje mogućnost da je to samo do našeg testiranog primjerka. Osobno, vozačka pozicija mi je odgovarala. Po cijeloj unutrašnjosti nalaze se detalji koji odaju pravi duh ovog automobila. Od Renault Sport logotipova na sjedalima, volanu i lajsnama na pragovima, do zgodne, okrugle ručice mjenjača. U vožnji, sjedala stvarno pružaju doživljaj da se vozite u sportskijem automobilu. Pretinaca i praktičnih rješenja za odlaganje stvari nema mnogo. Za svakodnevno korištenje, provodite li više vremena u autu obavljajući stvari po gradu, nije baš idealan ‘multipraktik’. Neki drugi hot hach automobili su tu malčice bolji. U Renault Sportu kao da su zamislili ovaj Clio prvenstveno kao automobil za uživanje u vožnji i povremene, ali i češće, posjete track day manifestacijama.
Sjedala na prvu djeluju glomazna, ali ubodna su i odgovaraju karakteru Clia RS
Motorizacija i pogon
Ne čudi stoga velik broj Clia Sport druge generacije koje viđamo na utrkama i ekshibicijskim vožnjama. Više ili manje prerađeni primjerci dugi su niz godina jedni od najkonkurentnijih natjecateljskih automobila Prvenstva Hrvatske u raznim disciplinama – autoslalomu, kronometru, Formuli Driver i sl., a još uvijek ih je solidan broj i na brdskim utrkama i rally-u. Pogotovo kad se riješe problemi koje znaju imati s pucanjem poluosovina i eventualno servom volana.
Jedna od glavnih odlika Clia RS je odličan, dvolitreni atmosferski motor. U kombinaciji s malom masom i dobrim podvozjem daje Cliu trkaći pedigre
Renault Clio RS svoj sportski, pa i trkaći pedigre može zahvaliti maloj masi od 1035 kg, tvrdom i dobro proračunatom ovjesu, direktnijoj letvi volana te naravno, za jurnjavu odličnom motoru. Renault je u Clio RS ugradio motor obujma 1998 ccm (2.0) koji najveću snagu od 172 KS ostvaruje pri 6250 o/min, a najveći okretni moment od 200 Nm pri 5400 o/min. U praksi, dolaskom u radno područje vrtnje motora, Clio RS ‘podivlja’ i spreman je za sportsku vožnju. Ubrzanje do 100 km/h je odličnih 7,3 sekunde. No, ono gdje Clio RS doista oduševljava su kombinacije zavoja.
Dobro proračunato podvozje omogućava mu izuzetno visoke brzine ulaska i prolaska kroz zavoje. Iskreno, mene je oduševio po tom pitanju. Toliko se brzine može unijeti u zavoj da jurnjava po cesti jednostavno nije dovoljna za doći do granica ovog automobila. Ne čudi dakle da vlasnici RS Clia često posjećuju track day-eve. Jednostavno želiš vidjeti gdje je granica. A prava granica je stvarno visoko. Što se samog ubrzanja i jurcanja po ravnom tiče, nadobudnici toga možda će se malo razočarati i reći da Clio RS nije nešto posebno, no treba se sjetiti za što je projektiran, a to je staza.
Odozada fali dojma agresivnosti u dizajnu, no već sljedeća generacija donosi dva nastavka ispušnih cijevi na sredini branika
Zaključak
Nekoliko dana s Cliom RS došlo je kraju. Bio mi je to prvi RS Clio druge generacije kojeg sam vozio. U usporedbi s RS-om treće generacije, djeluje nekako sirovije i tijekom vožnje bliže granici – divljije. No, auto je vrlo intuitivan te brzo ‘sjedne’. Ne traži puno privikavanja. Naš je primjerak imao više sitnica s kojima se može poigrati da bi stanje bilo dostojno kolekcionara – jer Clio Sport će svakako jednog dana biti klasik te će cijene pratiti taj status. No do tada, Clio RS ostaje odličan izbor za automobil koji vas može učiti sportskoj vožnji. Naravno, na stazi – jer samo tamo može ostvariti svoj puni potencijal. Za mlade vozače, preporuka je prije Clia RS ispraksirati se s nekim ipak malo slabijim hot hach-em. Jer granica je ovdje dosta visoko. Pred kraj, dotaknimo se još samo potrošnje, koja se u prosjeku kreće oko 8 l/100 km. No s obzirom na pedigre i odličan zvuk koji Clio RS 172 ima, nemojte previše računati na tu brojku.
Kao i za svaki automobil koji vozim, pokušam si predočiti koliko dugo bih ga vozio dok mi ne dosadi. S obzirom na to da sam već vozio aute ovog tipa, mislim da bih se s Cliom u otvorenom prometu vozio još nekoliko dana. No, pričamo li o stazi ili nekoj utrci, vjerujem da bismo se družili još mjesecima. Za kraj, od bitnih informacija spomenimo još emisiju ispušnih plinova. Samo se šalim…
Share this Post