Rally, popularno zvan „kraljica automobilizma“ u svijetu je poznat kao jedan od najatraktivnijih, ali i najskupljih sportova. Sport je to koji osim talenta i prakse zahtjeva i jednu, predrasudama nazvanu, „mušku“ osobinu – hrabrost. U Hrvatskoj, nažalost, nije toliko predstavljen široj javnosti. Što zbog „kvalitete“ domaćih medija, a što zbog nekih drugih čimbenika koje ćemo ipak ostaviti za drugi put. Jer, ovaj članak u sebi nosi jedan drugačiji duh. Pravi, trkaći duh cjelokupne povijesti kraljice automobilizma, rally-a…
Povratak u budućnost
Petak je. Podne. Pakiramo stvari u naš stari Subaru Legacy, karavansku verziju legendarnog Subaruovog modela s kojim je počelo uspješnije razdoblje ove legendarne marke automobila u rally-u, sportu koji ih je kasnije i proslavio. Naime, ove sam godine na tatin poziv odlučio posjetiti tzv. Rally Legend utrku u maloj državici u Italiji – San Marinu. Puni naziv utrke je Rally Legend San Marino, i ove se godine održalo njeno 15. izdanje (19.-22. listopad). U San Marinu sam, na Rally Legendu, već jednom bio. Kao četrnaestogodišnjak 2010. godine na njegovom 8. izdanju.
No, u čemu je poanta, neka posebna čar ove utrke? – Poanta je da ovo nije samo utrka, već svojevrsni „povratak u budućnost“…
Legende žive vječno
Rally je svoju povijest prvotno krenuo pisati kao svojevrsna „utrka“ od jednog grada do drugoga, u otvorenom prometu. Najstarije korijene vuče još od davne 1894. godine. No, moderan rally kakav danas znamo kreće osnivanjem Svjetskog Rally Prvenstva (WRC) 1973. godine. Od tada do danas, svako je desetljeće ostalo upamćeno po različitim rally automobilima. Sedamdesetih su godina cestama vladali Renault Alpine A110, Lancie Stratos te Fiati 131 Abarth, zatim Ford Escorti i dr. Ipak, mnogi se najradije sjećaju famoznih 80-ih kada su na scenu stupili legendarni “zadnjepogonaši” Talbot Sunbeam, Opel Ascona 400 i Lancia 037, koja je ujedno i posljednji automobil sa zadnjim pogonom koji je osvojio naslov prvaka. 1982. godine, tadašnju „Grupu 4“ zamjenjuje zloglasna „Grupa B“ čijih je tek nekoliko homologacijskih restrikcija proizvođačima omogućilo proizvodnju trkaćih automobila s gotovo pa neograničenom snagom… Novi „trend“ rally automobila pokreće Audi s modelom Quattro, nakon kojeg i ostali proizvođači uviđaju sve prednosti pogona na sve kotače (4×4). Najpoznatiji kasniji modeli Grupe B su Peugeot 205 T16, Audi Quattro S1, Ford RS200 te brutalna Lancia Delta S4, koja je vladala posljednje godine ove, najlegendarnije klase rally automobila, sve do pogiblje tada najvećih favorita u prvenstvu – Henria Toivonena i suvozača mu Sergia Cresta.
Nakon te nesreće, ali i nebrojenih drugih smrtnih slučajeva u ovome sportu, kako vozača tako i publike koja je doslovno stajala nasred ceste iščekujući automobile u punom naletu i razmičući se u posljednji trenutak, FIA (krovna automobilistička organizacija) ukida „Grupu B“. To je bio kraj doslovno rečeno – zvijerima, automobilima koji su 80-ih godina do 100 km/h stizali za 2,3 sekunde – na makadamu! Tu je stala i još jedna potencijalno zanimljiva priča. Naime, „Grupu B“ je trebala naslijediti još jača, „Grupa S“ za koju je automobile već razvijalo nekoliko „novih“ proizvođača. Tko zna što bi to sve donijelo, jer kako je za Grupu B rekao legendarni Walter Rohrl, da su ti automobili toliko brzi da ljudski mozak ne može toliko brzo obrađivati informacije…
Legende žive vječno #2
Nakon ukidanja Grupe B, u prvi su plan upali automobili Grupe A, napravljeni po strožim homologacijskim pravilima. Ovim se pravilima najbrže prilagodila Lancia koja je modelom Lancia Delta HF vladala svjetskom rally scenom sve do „pojave“ japanskih proizvođača – Toyote, Subarua i Mitsubishia. Upravo je Toyota započela dominaciju japanskih automobila u ovom desetljeću rally-a, koju je nastavio Subaru te kasnije Mitsubishi. No, nisu oni bili jedini u toj priči. Ford Escort Cosworth, Nissan Sunny GTI-R, Mazda 323 GTR i dr. borili su se za prestiž u ovom za rally izuzetno popularnom razdoblju. Nakon Grupe A, 1997. godine dolazi klasa „WRC“ iliti „World Rally Car“, no još dvije godine kasnije, Mitsubishi odnosi naslov prvaka s automobilom rađenim po specifikacijama tada već „stare“ Grupe A. Godine 2000. više ništa nije bilo isto. Počela je dominacija WRC automobila, koji u raznim varijantama i različitim specifikacijama i danas haraju rally stazama. Desetljeće je otvorio Marcus Gronholm naslovom prvaka s Peugeotom 206 WRC, pokojni Richard Burns sa Subaru Imprezom WRC odnosi naslov 2001., Peugeot i Gronholm ponovno 2002. te Petter Solberg sa Subaruom 2003. Nakon toga slijedi svima poznata dominacija Sebastiena Loeba i Citroena, a kasnije i Sebastiena Ogiera u Volkswagen Polu WRC.
Duh rally-a
Rally se, koliko god ostao isti, toliko i promijenio kroz ovih 40 godina njegove moderne povijesti. Grupa B bila je nešto što si jedva mogu zamisliti, Grupa A mi se s današnjeg gledišta čini kao možda i najučinkovitija kategorija WRC-a. Automobili su izgledom bili praktički identični serijskim varijantama istih (kojih je po homologacijskim pravilima trebalo napraviti 5 000), no mehanika i trkaća elektronika razdvajali su ta dva svijeta. Ipak, privatni vozači imali su više šanse probiti se, tj. biti konkurentniji, a za manje novaca nego danas (kad je to uostalom gotovo i nemoguće*). Osim toga, to je razdoblje u kojem je, u Prvenstvu Hrvatske vozio i moj tata, s automobilom Grupe N (slabiji od grupe A, recimo – „ne složeni do kraja“) pa je i to jedan od razloga zašto favoriziram ovo razdoblje rally povijesti.
Duh rally-a #2
Sad dolazimo do one, već spomenute poante Rally Legend San Marina. Utrka je to koja spaja više od 40 godina različitih razdoblja rally-a u samo četiri dana održavanja ove posebne, utrke pune relijaškog duha.
Stigavši u San Marino u predvečernjim satima, uputili smo se do nacionalnog stadiona koji je bio centar cijele manifestacije. Kupnjom ulaznice kao da smo ušli u neku drugu, paralelnu dimenziju. Centar rally-a vrvio je posjetiteljima kojih se u četiri dana manifestacije skupilo u desecima tisuća, ako ne i više. Na svakom koraku bio je pomno izložen neki kolekcionarski primjerak legendarnog rally automobila, ponajviše onih koje je vozio slavni Colin McRae čiji se memorijal održao u sklopu ovogodišnjeg Rally Legenda, u sjećanje na prije 10 godina preminulog prvaka. Uz trkaća vozila bili su tu i štandovi s maketama trkaćih autića, majicama s rally motivima, trkaćom opremom, simulatorom rally-a… Cijeli je grad tih nekoliko dana doslovno živio rally. Ulice su bile pune sportskih automobila s relijaškim pedigreom, ljudi su po ulicama hodali u majicama rally brendova i zastavama raznih država. Poseban osjećaj.
Rally automobili od A do Ž
Ono po čemu je Rally Legend San Marino postao poznat jest šarolik vozni park. Tako se na startu nađu trkaći Mini Morris, Fiat 126 p, Lancie Stratos, Talboti, brojni Ford Escorti Mk I i Mk II te uvijek atraktivne Lancie 037, Opel Ascone, Audi Quattro pa do nemalog broja automobila Grupe B, Peugeota 205 T16, nekoliko Audi Quattro S1 i Lancia Delta S4. Mene ponajviše veseli izuzetno velika brojka automobila Gr. A – bezbroj Lancia Delta Integrale koje se na našim utrkama pojave jednom u deset godina (i to Gr. N), Ford Escort Cosworthi za koje vrijedi isto te Toyota Celica 4WD i GT-4 kakva je jedna u Hrvatskoj (Gr. N). Žao mi je samo što se, iako je bio prijavljen, nije pojavio Nissan Sunny GTI-R kakvog je jedno kratko razdoblje vozio i moj tata. Nadalje, tu su i brojni WRC automobili raznih godišta, od onih prvih do prošlogodišnjih. Automobili drugih klasa, kao što su S1600 ili Kit Car također se mogu vidjeti na ovoj utrci. Uglavnom, ovakav vozni park Rally Legenda (koji broji oko 180 automobila) nećete vidjeti nigdje drugdje. Ima još par utrka na istu temu, no ova u San Marinu je najjača.
Vožnja za publiku
Kako je Rally Legend San Marino ujedno i prava utrka, svi ti trkaći automobili ovdje nisu došli samo pozirati. U rally-u je, kao i u ostalim granama autosporta najbitnija brzina. No, postoji još jedan segment koji ne znači toliko za rezultat, ali znači za sport – atraktivnost. Rally Legend, kao i slične rally manifestacije bazirane na show natjecanju upravo to žele “vratiti” u fokus. Jedan je to od razloga ogromne posjećenosti ove manifestacije, kako uživo, tako i na internetu te medijima.
Fanovi rally-a širom svijeta upućuju se u San Marino kako bi doživjeli atraktivnost povijesnih rally automobila u akciji. No, ono što ih svake godine ponovno vraća na ovu manifestaciju jest atmosfera koja vlada u zraku. Kamp prikolice, logorska vatra, spavanje u gepeku automobila, iščekivanje “oživljavanja povijesti”… Vozači, svjesni publike koja duž cijelih brzinskih ispita stoji uz stazu osjećaju poriv pokazati sav raskoš svog talenta. Proklizavanja i prolasci zavoja “po boku” tako postaju sastavni dio ove utrke. Što opet potiče publiku na glasno i predano navijanje. I tako u krug. Zajedničkim snagama organizatora, vozača spremnih na show, cijelog grada koji u potpunosti podupire ovu utrku te gledatelja koji su njen sastavni i najbitniji dio Rally Legend San Marino postao je nezaobilazna postaja svjetske rally scene.
Grad koji živi rally
Na kraju, najveći razlog koji me potaknuo da napišem ovaj članak je upravo ta atmosfera koja je vladala San Marinom ovih nekoliko dana, a još uvijek vlada u mislima i srcu svih posjetitelja. Htio sam barem djelić te atmosfere prenijeti preko ovoga članka, no čitajući ga ponovno, moram se pomiriti s činjenicom da se ina atmosfera ne može adekvatno prenijeti riječima. Barem ja ne mogu. Atmosfera je to koja se mora osjetiti. Zvukovi su to koji se moraju čuti uživo. Miris benzina je to koji se mora udahnuti na licu mjesta. I trnci su to koji te moraju proći dok rally automobili iz raznih era ovog prekrasnog, živog sporta prolaze ispred tebe. Vračajući te u prošlost. Pa opet u sadašnjost. Zatim ponovno u prošlost…
Može li se ta atmosfera dogoditi i u Hrvatskoj?
Što se tiče prave, relijaške atmosfere, ona je u Hrvatskoj itekako moguća. Svake se godine, zadnjeg vikenda u mjesecu studenom održava rally show utrka u okolici Svete Nedelje i Samobora – Rally Show Santa Domenica. Utrka je to koja je podređena upravo tome -pravoj trkaćoj atmosferi, interakciji vozača, automobila, ali i publike. Uz stazu se već nekoliko godina za redom, nađe desetak tisuća gledatelja, a brojka se prošle godine po nekim vanjskim izračunima popela i do 20 tisuća gledatelja! No, puno je još posla kako bi se u Hrvatskoj, točnije malim, perspektivnim gradićima Svetoj Nedelji i Samoboru dogodio ovakav svjetski event. Potencijala ima puno, organizatori marljivo rade, a preostajete nam još Vi – dođite 25.-26. studenog u Svetu Nedelju i osjetite atmosferu rally-a. Jer kao što rekoh, ona se ne može prenijeti riječima…
Share this Post